О

Knjiga - ispovest, dokument i dnevnik ljudskog sećanja o ženama vojnicima u Drugom svetskom ratu

Četvrtak 28.1. u 20:00, Klub Magistrala

Predstavljanje dela aktuelne dobitnice Nobelove nagrade SVETLANE ALEKSIJEVIČ

RAT NEMA ŽENSKO LICE u prevodu Nede Nikolić Bobić

Učestvuju: Enisa Uspenski, Mladen Vesković i Neda Nikolić Bobić

 

Knjiga - ispovest, dokument i dnevnik ljudskog sećanja, gde više od 200 žena opisuje kako su postale vojnici 1941. Oko milion sovjetskih žena učestvovalo je u II svetskom ratu. Spisateljica je četiri godine radila na knjizi i posetila preko sto gradova, beležeći sećanja ratnih veteranki, u kojima se prošlost strasno obraća sadašnjosti, dižući glas protiv jučerašnjeg i današnjeg fašizma. Svetlana Aleksijevič je zasnovala književnu vrstu definisanu kao roman glasova. Samo u bivšem Sovjetskom Savezu roman je prodat u više od dva miliona primeraka, a preveden je i prevodi se na 40 jezika.

 

Nagradu je zaslužila zahvaljujući svom polifonom pisanju, koje je spomenik patnji i hrabrosti našeg vremena.

Obrazloženje Švedske akademije za odluku o Nobelovoj nagradi

 

Svetlana Aleksijevič (1948, Ivano-Frankivsk, Ukrajina), osim po prozi, poznata je po istraživačkom novinarstvu u domovini. Rođena u belorusko-ukrajinskoj porodici, koja se preselila u Belorusiju, radila je kao nastavnica i novinarka, a studirala je žurnalistiku u Minsku. Tokom rada u listu Selskaja gazeta počela je da prikuplja građu za delo Rat nema žensko lice (1985), kojim je otpočela ciklus Glasovi utopije, gde je opisala život u Sovjetskom Savezu. Dela: Černobiljska molitva, Dečaci od cinka, Poslednji svedoci. Poslednje delo iz ciklusa Glasovi utopije je Polovno vreme: Raspad crvene žene/čoveka (2013). Zbog svog angažmana je dolazila u sukob s vlastima, zbpg čega je živela u Italiji, Francuskoj i Nemačkoj, a u Belorusiju - gde su joj knjige bile zabranjene, vratila se 2011. Napisala je tri pozorišna komada i scenarije za dvadeset dokumentarnih filmova.

 

Top