РАЂАЊЕ СОУЛА

Sredinom 50-tih godina prošlog veka mnogim Afroamerikancima je crkva bila jedino mesto u kom su mogl

Utorak , 11. septembar, 19.00, Mala sala

Istorija soula

RAĐANjE SOULA

 

Sredinom 50-tih godina prošlog veka mnogim Afroamerikancima je crkva bila jedino mesto u kom su mogli da slobodno izraze ono što misle i osećaju. Gospel ih je uzdizao i donosio im dobru vest – da na nebu neće biti linča i segregacije. Za pobožne je bluz bio „đavolja muzika“; popreko su gledali vernike koji su na nedeljne propovedi dolazili sa tamnim naočarima – ti su se prethodne noći provodili na r'n'b koncertu. Zvezde ritma i bluza su nastupale po klubovima i skladištima u crnačkim predgrađima širom zemlje; to se nazivalo škembe krug (Chitlin Circuit, od chitterling–škembići). Putujući propovednici gospel dive i vokalne grupe su imali svoju mrežu crkava, pravih i onih pod šatorima, u koje su ljudi dolazili i iz zabiti, na mulama, da čuju i dodirnu muzičare koje su doživljavali skoro kao žive svece. Istina, neki od „svetaca“ su herojski pili i imali buljuke vanbračne dece, a Gospel Highwaybeše,kao i Chitlin Circuit,deo šou biznisa. Ipak se smatralo da se profano i sveto ni u snu ne smeju mešati. Onda je Rej Čarls (Ray Charles) spojio r'n'b i gospel, Džejms Braun (James Brown) je u svom prvom hitu stilizovao glas i nastup sveštenika Pentakostalne crkve, Sem Kuk (Sam Cook) je gospel pretvorio u pop, i tako nastade soul. Svetogrđe nije prošlo bez žestokih protesta, ali je prošlo. Solomen Berk (Solomon Burke) i Vilson Piket (Wilson Pickett) su malo sačekali, pa kako grom nije spržio jeretike, krenuli su i oni novim putem. I vala – ako su, jer što da i mi, duševni ljudi, nemamo svoju muziku.

Top