ЗГРАДЕ КАО ЛИКОВИ У ДОКУМЕНТАРНОМ ФИЛМУ

Uveče 25. juna 1964, Endi Vorhol je sa 44. sprata zgrade Time Life uperio kameru ka Empire State bui

Utorak, 17. april, 19.00, Mala sala

DUGO I NETREMICE: LIKOVI U DOKUMENTARNOM FILMU

Predavanje sa projekcijom 007

 

ZGRADE KAO LIKOVI U DOKUMENTARNOM FILMU

Uz primere iz filma Čovek na žici, r: Džejms Marš, SAD, 2008, 94’

 

Autor: Vladimir Šojat, filmski reditelј, producent i montažer

 

Uveče 25. juna 1964, Endi Vorhol je sa 44. sprata zgrade Time Life uperio kameru ka Empire State building-u, tada najvišoj zgradi na svetu i snimao je osam sati, od sumraka do svitanja. Ovaj filmski readymade koji je, između ostalog, predvideo današnje snimke sigurnosnih kamera, istovremeno je bio i strukturalistički eksperiment: opsesivno ponavlјanje iste slike pomera naš fokus sa sadržaja na čin gledanja i trajanje filma. Stvarno vreme i filmsko vreme postaju jedno isto.

 

Ujutro 7. avgusta 1974, francuski akrobata Filip Petit prešao je po žici od jedne do druge kule Svetskog trgovinskog centra u Nјujorku, tada najviših zgrada na svetu.

 

Moja sudbina nije bila da osvojim najviše kule na svetu, već prazninu koju one štite. To je nešto što ne može biti izmereno, rekao je Petit.

 

Sedmo predavanje Vladimira Šojata o likovima u dokumentarnom filmu fokusira se na zgrade kao likove. Iako ne govore i ne kreću se, one svojom simbolikom i dimenzijama mogu mnogo da saopšte o društvu u kome živimo. Dokumentarni film Čovek na žici reditelјa Džejmsa Marša, iz 2008, dobitnik Oskara za najbolјi dokumentarni film, iako ni u jednom trenutku ne pominje događaj od 11. septembra 2001, kroz priču o hodaču na žici i njegovoj opsesiji tada novoizgrađenim Kulama bliznakinjama, govori na posredan način o nečemu čega više nema, ali čiji je čin nestanka obeležio jednu epohu. Da li se rušenje Svetskog trgovinskog centra iz današnje perspektive može tumačiti kao simbolična najava propasti kapitalizma?

Top